Funkcija položaja jedinične sile čija je vrijednost iznos određene statičke ili geometrijske veličine izazvane tom silom na odabranom mjestu na nosaču naziva se utjecajnom funkcijom za tu veličinu. Kod utjecajnih je funkcija, dakle, zadan položaj (točka xt) u kojem se izračunava promatrana veličina, a jedinična se sila `kreće' po nosaču te je varijabla x položaj jedinične sile, za razliku od dijagrama unutarnjih sila ili od progibnih linija, koji za zadano, nepomično opterećenje, prikazuju te sile ili pomake u svim presjecima uzduž nosača.
Iznos veličine (npr.: reakcije, unutarnje sile,
pomaka) u presjeku xt, kao funkcija položaja x jedinične sile,
označava se najčešće sa
(x)
ili, kraće, sa
.
Grafički prikaz utjecajne funkcije za linijske nosače naziva se utjecajnom linijom, a za plošne nosače utjecajnom plohom.
Pomoću utjecajne funkcije/linije za neku veličinu
može se odrediti iznos te veličine pri bilo kojem opterećenju
nosača. Primjerice, neka su
(x),
(x) i
(x) utjecajne funkcije za reakcije na Gerberovom nosaču.
Djeluje li na nosač u točki x1 sila F, bit će
A = F .
(x1),
B = F .
(x1) i
D = F .
(x1). `Pomakne' li se sila u točku x2,
bit će
A = F .
(x2),
B = F .
(x2) i
D = F .
(x2). I tako dalje...
Općenije, ako je
(x) utjecajna funkcija za
statičku veličinu
u presjeku xt i ako na nosač djeluju sile Fk u točkama
xk,
k = 1,..., n, tada je
t =
Fk .
(xk).
Ako pak na nosač
djeluje distribuirano opterećenje q(x), bit će
t =
q(x)
(x) dx.
Napokon, za koncentrirani moment M u točki xM bit će
t = M . tg
, gdje je
kut nagiba
utjecajne linije u xM.
Na statički određenim sistemima utjecajne su funkcije za statičke veličine po segmentima linearne funkcije ili konstante, pa su utjecajne linije sastavljene od dijelova pravaca, dok su na neodređenim sistemima utjecajne linije po dijelovima krivulje; utjecajne linije za geometrijske veličine na svim su sistemima krivulje. Ograničit ćemo se na utjecajne funkcije i utjecajne linije za statičke veličine -- reakcije i unutarnje sile.
Utjecajne funkcije i utjecajne linije za neku statičku veličinu
mogu se odrediti statičkim
ili kinematičkim postupkom. U statičkom se
postupku neposredno slijedi definicija utjecajne funkcije: iz
uvjeta ravnoteže
(dijela) nosača opterećenoga jediničnom silom u po volji odabranoj
točki x izvodi se izraz za iznos
tražene veličine u obliku funkcije točke x.
Kinematički se pak postupak
temelji na teoremu o virtualnim pomacima,
odnosno, na Bettijevu teoremu uzajamnosti:
može se pokazati da je
utjecajna linija jednaka progibnoj liniji
zamišljenog sistema, nastalog raskidanjem veze koja u izvornom nosaču
prenosi dotičnu veličinu, ako se na mjestu i u smjeru te veličine
zada jedinični pomak (tzv. teorem Mueller-Breslaua).
Greenova funkcija je matematička formalizacija i poopćenje pojma utjecajne funkcije.