Neka su u prostoru dane ravnina \({\small \Pi}\) i točka \({\small O}\) u konačnosti (\({\small O\notin \Pi}\)). Preslikavanje koje svakoj točki \({\small T\neq O}\) pridružuje točku \({\small T_c}\) koja je probodište pravca \({\small OT}\) i ravnine \({\small \Pi}\) nazivamo centralnom projekcijom na ravninu \({\small \Pi}\).
Točku \({\small O}\) nazivamo središtem (ili centrom), a pravce \({\small TT_c}\) zrakama te centralne projekcije. Ravninu \({\small \Pi}\) nazivamo ravninom projekcije.
Za svaku točku \({\small T\neq O}\), jednoznačno je određena njezina centralna projekcija \({\small T_c}\). Obrat međutim ne vrijedi, jer je \({\small T_c}\) ujedno i centralna projekcija svih točaka na zraci \({\small OT_c}\).
Perspektiva je metoda koja, osim određivanja jednoznačne slike prostornog objekta, omogućuje i jednoznačnu rekonstrukciju objekta na temelju njegove centralne projekcije. To je najpogodnija metoda za zorni prikaz prostornih objekata, jer je najsličnija nastajanju slike u ljudskom oku.
