Next: Višedimenzionalni problemi
Up: Varijacijske metode
Previous: Varijacijski princip
  Sadržaj
  Indeks
Varijacijski račun
U 2.4.1 smo razmatrali problem minimizacije funkcionala
energije određenog rubnog problema. Ovdje ćemo razmatrati problem
minimizacije općenitijeg funkcionala.
Neka je dana neprekidno derivabilna funkcija od tri varijable
Neka je i Tada imamo kompoziciju
funkcija (složenu funkciju) od jedne varijable
U vezi s tom funkcijom možemo promatrati sljedeći funkcional
Ovo je općenitiji funkcional od onih koje smo promatrali. Na pr. ako
stavimo
onda kompozicija kao gore daje funkcional energije (2.39).
Osim same formule, važno je odrediti domenu funkcionala. Kao što se
iz formule vidi, funkcional pridružuje funkciji
broj. Važno je definirati kojem skupu pripada funkcija To
naravno ovisi o problemu o kojem se radi. Pretpostavimo da je
funkcional definiran na skupu
Skup je
vektorski prostor, jer je bilo koja linearna kombinacija elemenata iz
opet element iz Elemente iz ćemo zvati
dopustivim funkcijama.
Posebno nas interesiraju funkcije na kojima funkcional poprima
minimalnu ili maksimalnu vrijednost. Svaka takva funkcija se zove
ekstremala. Nađimo sada uvjet koji
treba ispunjavati
funkcija da bude ekstremala funkcionala U tu svrhu
stavimo
gdje je dopustiva funkcija.
je
funkcija od i za ona ima ekstrem. Budući da je
funkcija
neprekidno derivabilna, to znači da mora biti
|
(2.38) |
Kako je neprekidno derivabilna, imamo
Preciznije
Zbog (2.40) imamo
|
(2.39) |
Jednom parcijalno integrirajmo drugi integral
Funkcija
je dopustiva, pa je Tako imamo
Kad to uvrstimo u (2.41), dobivamo
|
(2.40) |
Ova jednakost vrijedi za svaku dopustivu funkciju, pa i za takve za
koje je
Za takve dopustive funkcije imamo
Na osnovu leme 2 slijedi
ili kraće
|
(2.41) |
Ako se s time vratimo u jednadžbu (2.42), te zbog
proizvoljnosti dopustive funkcije uzmemo takvu da je
slijedi da mora vrijediti također
Ova jednakost se zove prirodni uvjet na rubu
Jednadžba (2.43) se zove Eulerova diferencijalna
jednadžba za
dani funkcional. Dakle, da bi funkcija bila ekstremala funkcionala
nužno mora zadovoljavati pripadnu Eulerovu diferencijalnu
jednadžbu. To je nužan uvjet, ali ne i dovoljan. Dovoljne uvjete
ovdje nećemo razmatrati. Napomenimo da se iz prirode problema
često može zaključiti da li ekstremala postoji ili ne. Ako postoji,
i ima neprekidne derivacije dovoljno visokog reda, onda je dovoljno
naći rješenje Eulerove jednadžbe, koje zadovoljava rubne uvjete.
Primjer 2.19
Problem brahistohrone. Interesira nas koji
oblik putanje
treba izabrati tako da se za najkraće vrijeme, u polju sile teže,
stigne iz točke
u točku
Krivulja s tim svojstvom se zove
brahistohrona.
2.2
Rješenje. Zakon o sačuvanju energije glasi
konst.
Nadalje
Predznak
dolazi stoga što smo pozitivni dio osi
okrenuli
prema dolje. Tako je
konst.
U točki
je
i
pa slijedi da je konstanta jednaka
nuli. Odatle
jer ćemo u daljnjem visinu označavati s
Zadatak je naći
funkciju
S druge strane brzina je
Odatle je
pa je vrijeme gibanja po krivulji
Od svih puteva
treba izabrati onaj uz koji ovaj funkcional
poprima najmanju vrijednost uz uvjete
Budući da konstanta
ne utječe na to da li je
ekstremala ili
ne, možemo uzeti
Budući da u
ne dolazi eksplicitno
Eulerova jednadžba
glasi
S druge strane
jer je izraz u zagradi upravo lijeva strana Eulerove jednadžbe. Dakle
Odatle
U našem slučaju
tj.
Stavimo
gdje je
parametar.
pa je
Sada treba
izraziti kao funkciju od
pa ćemo tako dobiti
parametarski određenu traženu krivulju.
Isto tako
Tako je
Odatle
Mora biti
da bi istovremeno
i
težili k
nuli. Stavimo
Tada je
dok je
Konstanta
se određuje iz
preostalog rubnog uvjeta
ili preciznije
Ove parametarske jednadžbe
predstavljaju cikloidu.
Next: Višedimenzionalni problemi
Up: Varijacijske metode
Previous: Varijacijski princip
  Sadržaj
  Indeks
2001-10-26