Next: Varijacijski račun
 Up: Varijacijske metode
 Previous: Varijacijske metode
     Sadržaj 
     Indeks 
 
Varijacijski princip
 
Neka je zadan rubni problem ravnoteže žice 
  | 
(2.30) | 
 
i pretpostavimo da je 
 ravnotežni položaj. Pretpostavljamo da je
proizvoljni pomak iz položaja ravnoteže žice određen neprekidnom
funkcijom 
 klase 
 takvom da je 
Nazovimo sve takve funkcije dopustivima. Funkciju 
 ćemo zvati
perturbacijom ravnotežnog stanja
(položaja). Naglasimo da je 
 pomak od ravnotežnog stanja a ne
od osi 
 U odnosu na os 
 položaj je 
Neka je  
 proizvoljna perturbacija (dopustiva funkcija). 
Pomnožimo jednadžbu iz (2.31) s 
 i integrirajmo 
duž žice. Dobit ćemo 
Parcijalno integrirajmo prvi integral 
Zbog 
 i 
 slijedi 
  | 
(2.31) | 
 
Jednakost (2.32) predstavlja Bernoullijev
  princip sačuvanja rada. Prvi član je rad kontaktne sile
  
 koja se opire deformaciji 
 iz
  ravnotežnog stanja. Drugi član je rad sile otpora,
  a treći rad vanjske sile čija je gustoća 
  Bernoullijev princip tvrdi da je ukupni rad vanjskih i
  unutarnjih sila na perturbaciji ravnotežnog položaja
  jednak 
 Drugim riječima, ako žicu perturbiramo,
  svaki komadić žice prijeđe neki put iz ravnotežnog
  stanja. Vanjske sile na tom putu izvrše neki rad. Rad
  uslijed sile napetosti žice, koja nastoji vratiti žicu u
  ravnotežni položaj jednak je po apsolutnom iznosu radu
  vanjskih sila, ali suprotnog predznaka. Tako je suma svih
  radova jednaka nuli.
Možemo zaključiti sljedeće. Ako 
 rješava zadani rubni 
  problem, onda vrijedi jednakost (2.32) za svaku 
  dopustivu funkciju (perturbaciju) 
 
Pretpostavimo da je funkcija 
 takva da je 
 i da zadovoljava 
   uvjet (Bernoullijev princip) 
za svaku dopustivu funkciju 
 Integrirajmo parcijalno prvi član 
   na lijevoj strani. Dobivamo 
Za dopustivu funkciju 
 to je, zbog 
 
   
Ovo vrijedi za svaku dopustivu funkciju, pa i takvu za koju 
   je 
 Za takvu 
 ova jednakost postaje  
   
odnosno 
![$\displaystyle \int_0^{\ell}\,\left[\left(p(x)\,u'(x)\right)' - q(x)\,u(x) + f(x)\right]v(x)\,dx = 0.$](img1825.png)  | 
(2.33) | 
 
Na temelju ove leme zaključujemo da iz 2.35 nužno slijedi
  | 
(2.34) | 
 
Dakle 
 zadovoljava diferencijalnu jednadžbu. Po pretpostavci 
zadovoljava homogeni kinematički uvjet 
 Dokažimo na kraju 
da 
 zadovoljava i dinamički uvjet 
 Zbog 
(2.36), jednadžba (2.34) se sada svodi na 
Kako ona vrijedi za svaku dopustivu funkciju, vrijedi i za 
   takvu za koju je 
 Osim toga je 
 pa 
   prema tome mora biti 
 
Možemo zaključiti sljedeće. Ako 
 zadovoljava 
  Bernoullijev princip, i 
 onda 
 rješava rubni problem 
  (2.31).  
Tako smo dokazali sljedeći teorem. 
Primijetimo da se u drugoj tvrdnji zahtijeva od funkcije 
 samo
zadovoljavanje kinematičkog rubnog uvjeta, dok dinamički
rubni uvjet 
 nužno slijedi iz činjenice da 
zadovoljava Bernoullijev princip.
Promatrajmo i dalje rubni problem (2.37). Stavimo  
gdje je 
 ravnotežni položaj, 
 perturbacija, a 
 
rezultanta. Svakom takvom rezultantnom položaju 
 možemo  
pridružiti broj  
  | 
(2.37) | 
 
 
 je funkcija koja funkcijama 
 pridružuje brojeve (kao na pr. kod određenog (Riemannovog) integrala). Takva funkcija se zove
funkcional. Prvi integral je unutrašnja
potencijalna energija uslijed deformacije žice, drugi integral je
potencijalna energija vanjske sile, dok je treći integral
potencijalna energija elastične sile otpora. Zato se ovaj funkcional
zove funkcional energije.
Interesira nas čime se odlikuje ravnotežno stanje 
 među svim
mogućim funkcijama 
 u odnosu na ponašanje funkcionala 
zadanog formulom (2.39).
Neka je 
 dopustiva funkcija (perturbacija). Podsjetimo da
to znači da je 
 klase 
 i da je 
Neka je 
 U formulama koje slijede nećemo pisati
varijablu 
 radi kratkoće.  
Drugi član je nenegativan zato jer je takva 
podintegralna funkcija, a treći je nula zbog Bernoullijevog
principa. Tako imamo
 
Dakle možemo zaključiti sljedeće. Rezultanta 
koja predstavlja ravnotežni položaj, se među svim
rezultantama 
 se ističe time da pridaje funkcionalu 
najmanju vrijednost. Za funkciju na kojoj funkcional 
poprima najmanju vrijednost kažemo da minimizira
funkcional 
 Tako smo dokazali prvu tvrdnju sljedećeg
teorema.
Teorem  18   
(Varijacijski princip, 
Dirichletov princip) 
 
  
- Neka je funkcija 
 rješenje rubnog problema
  (2.37). Tada 
 minimizira funkcional 
 
- Neka je funkcija 
 neka je 
 i 
   neka 
 minimizira funkcional 
 Tada je 
 rješenje rubnog 
   problema (2.37).   
  
 
 
Dokažimo drugu tvrdnju (obrat prve). Pretpostavimo da 
 minimizira
funkcional 
 tj. da je 
 za proizvoljnu
rezultantu 
 Stavimo 
 To smijemo, jer ako je 
dopustiva funkcija, onda je i 
 za proizvoljan 
 dopustiva.  
Tako vidimo da je 
 polinom
drugog stupnja u varijabli 
 Graf polinoma drugog stupnja je
parabola. Kako je koeficijent uz 
 pozitivan parabola ima u
svom tjemenu minimum. Apscisa tjemena je 
Da bi se minimum dogodio za 
 što se mora desiti jer smo
pretpostavili da je 
 mora nužno biti 
 To
znači da mora biti
Dopustiva funkcija 
 
je bila proizvoljna, pa prema tome ova jednakost vrijedi za svaku 
dopustivu funkciju 
 Osim toga pretpostavka je da je 
 
Odatle, po Bernoullijevom principu slijedi da 
 rješava rubni 
problem (2.37).  
Primijetimo na kraju da teorem 18 izražava poznati
mehanički princip: ravnotežno stanje fizikalnog sustava je ono
stanje u kojem je njegova potencijalna energija minimalna.
 
 
 
 
 
 Next: Varijacijski račun
 Up: Varijacijske metode
 Previous: Varijacijske metode
     Sadržaj 
     Indeks 
2001-10-26