Ako se elastično tijelo pod zadanim sistemom sila nalazi u ravnoteži, tada je rad vanjskih sila na virtualnim pomacima (ili, na varijaciji pomaka) jednak radu unutarnjih sila ili naprezanja na odgovarajućim virtualnim deformacijama. Vrijedi i obrat: ako je rad vanjskih sila na bilo kakvim virtualnim pomacima jednak radu unutarnjih sila na odgovarajućim deformacijama, tada su vanjske i unutarnje sile u ravnoteži.
I sada se pretpostavlja se da se tijekom virtualnih pomaka ravnotežne vrijednosti vanjskih i unutarnjih sila ne mijenjaju.
Za formulaciju teorema treba definirati odnos pomaka i deformacija (primjerice, = ), no, kako su vanjske i unutarnje sile (odnosno naprezanja) neovisni o virtualnim pomacima i deformacijama, teorem je neovisan o konstitutivnim relacijama gradiva (vezi naprezanja i deformacija, poput Hookeovog zakona).
Rad stvarnih sila na virtualnim pomacima naziva se virtualnim radom, pa se teorem često naziva i teoremom o virtualnom radu.
Teorem je formalna osnova za formulaciju metode pomaka, klasične Galerkinove metode, i Galerkinovog pristupa metodi konačnih elemenata.
Poopćenje teorema, u kojem varijacija pomaka u odabranoj točki ne mora zadovoljavati rubne uvjete i/ili uvjete neprekidnosti, osnova je metode jediničnog pomaka koja se primjenjuje, primjerice, u određivanju utjecajnih linija/funkcija te koeficijenata krutosti u metodi pomaka.