Primjer 1.26
Neka su dvije mase spojene oprugama za fiksnu točku kao na slici
1.27.
Slika 1.27:
Sustav od dva harmonijska oscilatora: a) ravnotežni položaj, b) u nekom trenutku
|
Ako zanemarimo otpor sredstva i težinu, onda za male oscilacije (u okviru
kojih vrijedi Hookeov zakon) imamo
Brojevi
![$ k_1$](img786.png)
i
![$ k_2$](img787.png)
su pozitivni i oni karakteriziraju opruge.
Oscilacije ovog sistema će biti potpuno zadane ako definiramo u čas
![$ t=0$](img788.png)
početne položaje i početne brzine:
Stavimo
![$ \dot{x}_1=x_3,\;\; \dot{x}_2=x_4$](img790.png)
. Dobivamo sustav diferencijalnih
jednadžbi
uz početni uvjet
Osim što ovaj primjer pokazuje kako modeliranje konkretnog fizikalnog
problema dovodi do sustava diferencijalnih jednadžbi, on pokazuje također
kako se sustav u kojem se pojavljuju derivacije višeg reda može svesti na
sustav u kojem dolaze samo prve derivacije. Cijena za to je povećanje broja
jednadžbi, no to pokazuje da se možemo ograničiti na razmatranje sustava u
kojima dolaze samo prve derivacije.
Primjer 1.27
Dajmo jedan općenitiji primjer. Neka je fizikalni sustav
![$ S$](img799.png)
u
nekom vremenskom trenutku
![$ t$](img800.png)
u potpunosti zadan s
![$ n$](img19.png)
veličina,
koje opisujemo kao funkcije vremena
![$ x_1(t), x_2(t), \ldots,
x_n(t).$](img801.png)
Pretpostavimo zatim da brzina promjene tih veličina ovisi
samo o njima samima. To se matematički izražava ovako
Ponašanje sustava
![$ S$](img799.png)
ovisi
još o stanju u kojem se nalazi u početnom trenutku. To zadajemo
početnim uvjetom za svaku veličinu
Posebno interesantne su one vrijednosti
![$ c_i$](img804.png)
za koje je
Tada je
brzina promjene veličina
![$ x_1(t), x_2(t), \ldots, x_n(t)$](img807.png)
jednaka je nuli, pa se sustav
![$ S$](img799.png)
nalazi u ravnoteži. Pitanje je da li je ta ravnoteža stabilna. To
ispitujemo na taj način da sustav
![$ S$](img799.png)
pomaknemo malo iz položaja
ravnoteže i ustanovimo što se događa. Stavimo
i uvrstimo u
diferencijalne jednadžbe
Uz
dodatni uvjet da funkcije
![$ \varphi_i$](img810.png)
imaju neprekidne derivacije,
možemo primijeniti teorem srednje vrijednosti
gdje je
![$ P$](img812.png)
stanje sustava između
stanja
![$ (c_1,c_2,\ldots,c_n)$](img813.png)
i
![$ \left. c_n + y_n\right).$](img815.png)
Budući da su pomaci iz
ravnotežnog stanja maleni, možemo umjesto
![$ P$](img812.png)
staviti
![$ (c_1,c_2,\ldots,c_n).$](img816.png)
Uzimajući u obzir
![$ \varphi_i(c_1,c_2, \ldots, c_n)=0,$](img817.png)
imamo
gdje je