U metodi Runge-Kutta se također računa pomoću već poznate vrijednosti Taj račun je točniji, jer uzima u obzir i neke međuvrijednosti funkcije Imamo sljedeći algoritam
gdje je
| ||
Radi bolje preglednosti prilikom računanja se može koristiti sljedeća tabela.
0 | ||||
... | ... | ... | ... |
f[x_,y_]=; (* zadavanje f(x,y), ako je y'=f(x,y) *) x=;y=; (* po\1etni uvjet *) h=; (* korak *) rj={{x,y}}; br=0; (* po\1etna vrijednost broja\1a *) n=; (* broj koraka *) While[br<n, k1=h f[x,y]; k2=h f[x+h/2,y+k1/2]; k3=h f[x+h/2,y+k2/2]; k4=h f[x+h,y+k3]; br=br+1; x=x+h; y=y+(k1+2 k2+2 k3+k4)/6; rj=Append[rj,{x,y}]]; N[rj,10] (* ispis rezultata s deset znamenaka *)
Rješenje. Primijenimo li gornji program, koji slijedi algoritam metode Runge-Kutta, dobivamo sljedeće točke grafa rješenja.
0 | ||
Postoji cijela familija metoda zasnovanih na ideji da se podsegment podijeli na još manje dijelove kako bi se izračunala vrijednost u sljedećem čvoru. Sve one nose naziv Runge-Kutta metode. Opisani postupak se najčešće upotrebljava.