Tehničko veleučilište u Zagrebu. Graditeljski odjel.    Akademska godina 2000/2001.

Mehanika tla. Bilješke za predavanja. sastavila dr.sc. Sonja Zlatović, dipl.ing.građ.

 

 

6                             Naponi u tlu.

 

6.1                      Načelo efektivnih napona.

                                         

Ilustracija: položite spužvu u posudu s nešto vode tako da spužva bude potopljena kao na slici i da sve pore budu ispunjene vodom. Dolijevajte vodu u posudu i promatrajte mijenja li spužva volumen ili oblik. Opteretite spužvu laganim krutim predmetima, ili rukom. Mijenja li spužva volumen, mijenja li oblik? Promijenite redoslijed. Potopljenu spužvu prvo opteretite, možda u koracima, zatim dolijevajte vodu.

 

     Očito, voda u porama spužve, povezana sa vodom u posudi, prenosi tlak vode i povećanja tlaka vode. Čvrsti dio spužve zato ne reagira na dolijevanje vode – ako je spužva cijela potopljena i sve pore ispunjene vodom.

 

     Opteretimo li čvrsti dio spužve neposredno, predmetom, tako da je moguće istjecanje vode iz pora, dogodi se deformacija.

     A ako je spužva zatvorena nepropusnom membranom, i istjecanje vode nije moguće, neće biti ni bitne deformacije.

 

 

 

 

 

 

 

 

Skelet tla - koji čine čvrste čestice, te pore između - koje su povezane u jedinstveni prostor potpuno ili djelomično ispunjen vodom, različito prenose opterećenje i različito sudjeluju u deformiranju, pa zato razlikujemo dio napona u tlu koja prenosi skelet tla i dio koji prenosi voda.

 

načelo efektivnih napona

kako ga je 1936. godine uveo Karl Terzaghi, a niz istraživača kasnije potvrdio vrlo pažljivim mjerenjima, smatra se temeljnim načelom u mehanici tla.

 

Napone koje prenosi cijelo tlo zovemo ukupni ili totalni naponi.

Napone koje prenosi voda, o kojima se više može naći u posebnom poglavlju, zovemo porni tlak.

 

(A)   Razliku između ukupnog napona i pornog tlaka zovemo

efektivni napon.

 

Za normalne napone vrijedi, budući da je porni tlak uvijek okomit na promatranu površinu,

s’ (x,y,z,t) =   s (x,y,z,t) - u (x,y,z,t)

 

ili, na svakom je mjestu, u svakoj ravnini, normalni efektivni napon jednak razlici između normalnog ukupnog napona i pornog tlaka.

 

Što se tiče posmičnih efektivnih napona, jednaki su posmičnim ukupnim naponima.

t (x,y,z,t) =     t (x,y,z,t)

 

 

Efektivni su naponi, očito, onaj dio napona koji prenose čvrste čestice ili skelet tla. Pri tome vrijedi primijetiti da se i ukupni naponi i porni tlak, pa dakle i efektivni naponi, definiraju po jediničnoj površini ukupnog presjeka. Dakle, efektivni naponi nisu kontaktni naponi, tj. ne mjere se po površini dodira čvrstih čestica nego po ukupnoj površini cjelokupnog tla. Jasno je da su kontaktni naponi bitno veći, ovisno o obliku i veličini čestica i slično.

Samo se ukupni naponi i porni tlak mogu mjeriti, a efektivni naponi su izvedena veličina, izravno nemjerljiva.

 

Efektivni naponi dobivaju ime po efektu koji imaju na ponašanje tla. Naime, kako se može zaključiti razmišlja li se o mogućem ponašanju vode u porama pri različitim promjenama opterećenja, volumena ili oblika, i kako niz istraživača dokazuje već desetljećima,

 

 

 

(B)   Svi mjerljivi efekti promjene napona,

kao što su kompresija, distorzija (deformacije), čvrstoća,

uzrokovani su samo promjenom efektivnih napona.

 

Nezasićeno tlo još nije dovoljno istraženo i u geotehnici danas najčešće pribjegavamo izboru između pretpostavki o (1) suhom tlu i (2) zasićenom tlu u kome vrijedi gore izrečeno načelo efektivnih napona.

 

 

6.2                      Naponi u horizontalno uslojenom tlu neopterećenom na površini. Stanje mirovanja.

 

6.2.1    Horizontalno uslojeno tlo. Stanje mirovanja.

 

O horizontalno uslojenom tlu govorimo kada su površina terena i granice između slojeva (područja tla gotovo jednakih svojstava) približno horizontalne. U takovom slučaju, kako svojstva tla, tako i naponi u tlu ne ovise o horizonalnom položaju promatrane točke, nego samo o dubini, a i horizontalne i vertikalne ravnine slobodne su od posmičnih napona. Tako možemo zamisliti da tlo sustavom vertikalnih ravnina podijelimo u stupce koji se međusobno dodiruju. Horizontalno je deformiranje tako spriječeno postojanjem susjednih stupaca tla i deformacija se događa samo u vertikalnom smjeru, a vertikalne i horizontalne ravnine slobodne su od posmičnih napona. Vertikalne napone možemo izračunati, kako je to pokazano u nastavku, iz opterećenja (jednoliko rasprostrtog po površini) i vlastite težine tla. Veličina horizontalnih napona određena je veličinom vertikalnih napona i uvjetom da nema horizontalnih deformacija:

 

eh = sh/E + (sh/E + sh/E) n = 0     u elastičnom području Ţ     sh = sv n/(1- n)

sh = sv K0 općenito

 

gdje K0 zovemo koeficijent mirovanja, kao što odgovarajuće stanje deformacija i napon zovemo stanje mirovanja.

 

Veličina horizontalnih napona i koeficijenta mirovanja naročito su zanimljivi pri procjeni pritisaka tla na poduporne konstrukcije i sličnim situacijama, pa se u odgovarajućim poglavljima može naći više odgovarajućih podataka.

 

 

 

6.2.2    Totalni vertikalni naponi u horizontalno uslojenom tlu

Ravnoteža sila koje djeluju na element takvog stupca jedinične površine mjereno u horizontalnom smjeru, visine dz, na dubini z, tada daje

 

     s(z+dz) = s(z) + g(z)dz

    ili

     ds(z)/dz = g(z)

 

z       

s(z) = ň g(z)dz     + s(0)

0            

što znači da je vertikalni napon na dubini z, sv(z), jednak težini stupca jedinične površine tlocrta i dubine z:

 

ili, podijelivši tlo u slojeve homogene jedinične težine,  s(z) = S g(z)Dz  + s(0)

tj. vertikalni napon dobijemo kao zbroj umnožaka jedinične težine i debljine sloja, za sve slojeve do tražene dubine.

 

 

6.2.3    Porni tlak u horizontalno uslojenom tlu

 

Porni tlak u horizontalno uslojenom tlu sa horizontalnom razinom podzemne vode gdje se sve promjene događaju samo sa promjenom dubine, promatrajući opet element tla na dubini z i visine dz, a jedinične površine u horizontalnom smjeru,

 

     u(z) = gw hp(z) = gw [h(z) -  hg(z)  ]

          = gw [h(z) + z-zreferentne ravnine]

 

du(z)/dz = gw [dh(z)/dz + 1] = gw [-i(z) + 1]

          = gw  - i(z) gw

 

 

 

6.2.4    Efektivni vertikalni naponi u horizontalno uslojenom tlu

 

Zanima li nas vertikalni efektivni napon u istoj situaciji, možemo ga dobiti kao razliku totalnih napona i pornog tlaka ili integrirajući doprinose efektivnih napona po dubini: promatrajmo uravnotežene sile koje djeluju na element tla jedinične horizontalne površine i visine dz na dubini z, ako postoji porni tlak:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


s’(z+dz) + u(z+dz) = s’(z) + u(z) + g(z)

 

s’(z+dz) + gw hp(z+dz) = s’(z) + gw hp (z) + g(z) dz

 

s’(z+dz) + gw  [h(z+dz) - hg(z+dz)]=

=s’(z)+ gw  [h(z) - hg(z)]+g(z)dz

s’(z+dz) + gw  [h(z+dz) + (z+dz)]=

=s’(z)+ gw  [h(z) + z]+g(z)dz

                                                        

s’(z+dz) – s’(z) = g(z) dz +gw  [ z – z – dz] + gw  [h(z) - h(z+dz)] =

= g(z) dz – gw  dz + gw  [–dh(z)/dz]dz =     = [g(z) – gw + i(z)gw] dz

 

 

ds’(z)/dz = g(z) gw + i(z)gw = g’’(z)

 

     gdje g’’(z) zovemo efektivnom jediničnom težinom. Efektivna jedinična težina sastoji se od

 

+ g(z), jedinične težine tla, tj. težine jediničnog volumena tla,

-  gw, uzgona na tlo jediničnog volumena – u području u kojem postoji porni tlak

+ i(z)gw, strujnog tlaka na element jediničnog volumena - koji je pozitivne vrijednosti ako voda struji vertikalno prema dolje, negativne ako voda struji vertikalno prema gore, nula ako nema strujanja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


   

 

 

Vertikalni napon dobijemo integriranjem dsv/dz,

    ili, podijelimo li tlo u u slojeve unutar kojih je efektivna jedinična težina tla konstantna,

 

s v(z) = S g’’(z)Dz    + s v (0)

 

 

Jasno, istovremeno možemo izračunati i izravno:

 

    sv = sv(z) – u(z)

 

 

6.3                      Dodatni naponi od široko rasprostrtog opterećenja

 

Dodamo li široki nasip na površinu postojećeg terena, kao novi sloj tla, zadržava se spriječenost horizontalnih deformacija tla, i – za svaku dubinu jednako – vertikalni se naponi povećavaju za veličinu dodatnog opterećenja.

 

 

6.4                      Dodatni naponi od koncentriranog opterećenja na površini

 

Dodatnim naponima smatraju se ona koja nastaju uslijed građevinom… nanesenog opterećenja. To su prije svega naponi od kojih računamo slijeganja u tlu. U najjednostavnijim i najčešćim slučajevima zadržavamo se na procjeni samo vertikalnih napona, pretpostavljajući elastičnost tla, te uz njih koristimo parametre stišljivosti tla koji odgovaraju stanju mirovanja (bez horizontalnog deformiranja).

 

Veličinu dodatnih napona od koncentrirane sile na površini terena daje Boussinesq-ovo rješenje za elastični homogeni poluprostor (1885) iz kojeg je izveden niz drugih jednostavno primjenjivih rješenja.

 

Steinbrenner (1934) daje rješenje za dodatna vertikalna naprezanja pod vrhom jednoliko opterećenog pravokutnika:

Dsv = q. IR 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

z  je dubina pod opterećenom površinom, L i B su duljine stranica opterećenog pravokutnika, pri čemu L > B, a  q  je veličina jednolikog opterećenja.

 

Pretpostavljajući linearnost, zbrajanjem utjecaja od niza jednoliko opterećenih pravokutnika (neka opterećenja pri tome mogu biti negativna), može se dobiti dodatni vertikalni napon od općeg oblika opterećenja.

 

Za krute temelje mogu se koristiti Kany-evi dijagrami koji prikazuju dodatna vertikalna naprezanja pod karakterističnom točkom pravokutnog opterećenja na površini. To je točka (ustvari četiri točke) jednoliko opterećenog pravokutnika koji je istog tlocrta kao i analizirani temelj, te istog ukupnog opterećenja. Dijagrami su dati uz odgovarajući zadatak.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

6.5                      Citirana, korištena i preporučljiva literatura:

 

1.      Boussinesq,J. (1885) Application des Potentiels ŕ l’Étude de l’Équilibre et du Mouvement des Solides Élastiques, Paris, Gauthier-Villard – prema Terzaghi, 1943

 

2.      Steinbrenner,W. (1934) Tafeln zur Setzungsberechnung, Die Strasse, Vol.1, 121-124 – prema Terzaghi, 1943

 

3.      Terzaghi,K. (1943) Theoretical Soil Mechanics, John Wiley and Sons, Inc. New York-London-Sydney – prema prijevodu Terzaghi (1972)

 

4.      Terzaghi,K. (1972)  Teorijska mehanika tla, Naučna knjiga, Beograd

 

5.      Nonveiller,E., 1990, Mehanika tla i temeljenje građevina, Školska knjiga, 823 str.… više primjeraka nalazi se u Knjižnici u Kačićevoj ulici, knjiga se može kupiti u knjižarama

 

6.      Lambe,T.W., Whitman,R.V., 1969, Soil Mechanics, John Wiley & Sons, Inc., New York, 553 str.… više primjeraka nalazi se u Knjižnici u Kačićevoj ulici

 

7.      Verić,F., bilješke za predavanja na Građevinskom fakultetu

 

8.      Szavits-Nossan,A., bilješke za predavanja na Građevinskom fakultetu

 

9.      Holtz,R.D., Kovacs,W.D., 1981, An Introduction to Geotechnical Engineering, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 733 str.

 

10.  ostala dostupna literatura

 

 

home