Virtualni pomaci

U mehanici krutih tijela virtualni su pomaci definirani kao zamišljeni dovoljno mali (iščezavajuće mali) pomaci omogućeni vezama u sistemu, a u mehanici deformabilnih tijela kao zamišljeni dovoljno mali pomaci koji ne narušavaju neprekinutost tijela i ležajne uvjete, odnosno, koji zadovoljavaju uvjete kompatibilnosti pomaka i koji su na ležajevima jednaki nuli, neovisno o mogućim zadanim prisilnim pomacima ležajeva. Primjerice, u tehničkoj teoriji savijanja grede (Euler-Bernoullijeva teorija), virtualna progibna linija ne smije imati skokove ni lomove; formalno matematički rečeno, ti su virtualni pomaci prikazivi neprekidnim diferencijabilnim funkcijama.

Virtualni pomaci nazivaju se i varijacijom pomaka.

Virtualni pomaci pribrojeni stvarnim pomacima (odnosno, ravnotežnoj konfiguraciji tijela) daju moguće ili dopustivo stanje pomaka -- posebice, svako moguće stanje pomaka zadovoljava zadane, možda i nehomogene, geometrijske rubne uvjete.