Točku T na plohi F nazivamo regularnom točkom plohe ako u njoj postoji jednistvena dirna (tangencijalna) ravnina plohe.
|
|
Točke u kojima takve tangente ne formiraju ravninu
(formiraju više ravnina od kojih neke mogu biti i dvostruko brojene, ili
algebarske stošce bilo kojeg reda n) nazivamo singularnim točkama plohe.
|
|
|
Podsjetimo se!
|
|
Ravnine koje sadrže normalu n plohe F u
točki T nazivamo ravninama normalnih presjeka kroz T.
Svaka je takva ravnina određena normalom n i nekom od tangenata t plohe F u tangencijalnoj ravnini t . U točki T zakrivljenost krivulje normalnog presjeka određenog tangentom t nazivamo normalnom zakrivljenošću plohe F u smjeru t u točki T i označavamo ju Kt. Ta zakrivljenost može poslužiti za mjerenje zakrivljenosti kt bilo koje druge krivulje na plohi F koja u T ima istu tangentu t. Tu vrijede relacije:
Kt=kt cosa,
odnosno r = R cosa.
|
|
Te ekstremne zakrivljenosti K1 i K2 nazivamo
glavnim zakrivljenostima plohe F u točki
T.
Tangente pridruženih krivulja nazivamo glavnim smjerovima u T (označavat ćemo ih p1 i p2), a ravnine tih krivulja glavnim ravninama. Glavni su smjerovi uvijek ortogonalni! Zakrivljenost Kt bilo kojeg normalnog presjeka može se izraziti pomoću glavnih zakrivljenosti K1 i K2. Tu vrijedi relacija: Kt=K1 cos2f+K2 sin2f, gdje je f kut između tangente t i glavnog smjera p1. |
|
U ravninama normalnih presjeka kroz točku T mogu (ali ne moraju) postojati i
krivulje kojima je zakrivljenost u točki T jednaka 0.
Tangente takvih krivulja nazivamo asimptotskim smjerovima plohe F u točki T i označavamo ih a1 i a2. Oni odgovarju rješenjima kvadratne jednadžbe
K1 cos2f
+K2 sin2f=0.
|
|
G(T) = K1(T) K2(T).
H(T) = 0.5 (K1(T) + K2(T)).
Ako za točku T na plohi F vrijedi G(T) > 0, tj. ako su glavne zakrivljenosti u točki T istoga predznaka, kažemo da je T eliptička točka plohe F .
|
|
Ako za točku T na plohi F vrijedi G(T) < 0, tj. ako su glavne zakrivljenosti u točki T suprotnog predznaka, kažemo da je T hiperbolička točka plohe F .
|
|
Ako za točku T na plohi F vrijedi G(T) = 0, a pri tome samo jedna od glavnih zakrivljenosti iščezava (ili K1=0 ili K2= 0), kažemo da je T parabolička točka plohe F .
|
|
Ako za točku T na plohi F vrijedi G(T) = 0, a pri tome iščezavaju obe glavne zakrivljenosti, te stoga i sve ostale normalne zakrivljenosti, tj. vrijedi K1=K2=Kt=0, kažemo da je T planarna (ravninska, plosnata) točka plohe F .
|
|
Torus je primjer plohe na kojoj postoje eliptičke, paraboličke i hiperboličke točke.
![]() ![]() ![]() |
![]() |